U nedjelju, 22. veljače, u eko-etno selu Dol na Braču obilježen je Dan čakavice, manifestacija koja je okupila sudionike iz svih mjesta na otoku. U pitoresknom ambijentu Dola, koji i sam plijeni ljepotom, okupile su se brojne bračke autorice i autori, potvrđujući da otočna književna scena danas stvara više nego ikad u svojoj dugoj povijesti.
Publici su se predstavili i novi autori, za neke se tek sada doznalo da pišu, dok su drugi interpretirali stihove pjesnika koji više nisu među nama, ali nastavljaju živjeti kroz svoje pjesme. Posebno su se istaknuli učenici osnovnih škola iz Selaca, Supetra i Postira, koji su svojim izvedbama oduševili okupljene.
Večer je protekla u znaku čakavske riči, jezika u kojem otočani pronalaze identitet i koji žele dodatno popularizirati. Očuvanje čakavskog narječja na Braču sve se više doživljava kao pitanje kulturne odgovornosti.
Dan ranije obilježena je i obljetnica smrti bračke pjesnikinje Neve Kežić. Iako nije bila pjesnikinja mase, njezini stihovi na čakavici ostavili su snažan trag. Mnogi smatraju kako je svojim opusom zaslužila trajno obilježje na otoku, barem bistu i dostojno obilježavanje obljetnica.
...Braška san-pa ča onda
Nemore me ukrest niko
Nosin timbar moga škoja
Na srid lica - u očiman
Grintu mora u njidriman
I neveru u ričiman
Nosin jubav zaprpanu
Duboko u mojen tilu
Nosin pismu vitra, dažja
Pokupjenu s neba, poja
Ča mi bubnji kroz krv vrilu...
Neva Kežić