Na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Splitu održan panel 'Znanost i visoko obrazovanje u Hrvatskoj: Što možemo bolje?'

Fotogalerija (9)

Na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Splitu održan je panel pod nazivom 'Znanost i visoko obrazovanje u Hrvatskoj: Što možemo bolje?', čime je započeo serijal panel-rasprava EFST Talks. Panel je održan 17. veljače 2026. godine, a cilj EFST Talksa je poticanje konstruktivne rasprave i povezivanje akademske zajednice, studenata i šire javnosti kroz razgovor o izazovima s kojima se suočavaju znanost, visoko obrazovanje, politika, gospodarstvo i društvo u cjelini.

Na početku događanja prisutnima se u ime domaćina obratio inicijator i organizator panela, dekan Ekonomskog fakulteta, prof. dr. sc. Bruno Ćorić, koji je sudionicima zaželio dobrodošlicu te ukratko predstavio ideju EFST Talksa. Istaknuo je da je namjera ovog serijala otvoriti prostor za konstruktivnu i argumentiranu raspravu između stručnog panela i publike, s ciljem povezivanja akademske zajednice, studenata i šire javnosti oko ključnih društvenih i razvojnih pitanja.

Nakon uvodnog obraćanja, dekan je prepustio riječ moderatoru panela, izv. prof. dr. sc. Stjepanu Srhoju, koji je panelistima postavio niz pitanja vezanih uz razinu i kvalitetu hrvatske znanosti i visokog obrazovanja, međunarodnu prepoznatljivost, postojeći model napredovanja znanstvenika te ključne izazove u definiranju kriterija izvrsnosti i kvalitete znanstvenih publikacija. Posebna pozornost posvećena je identificiranju ograničenja koja trenutačno onemogućuju bolje rezultate hrvatskog sustava znanosti i obrazovanja, kao i prijedlozima za njegovo poboljšanje i unaprjeđenje.

Uz dekana prof. dr. sc. Bruna Ćorića, u panel-raspravi sudjelovali su prof. dr. sc. Dragan Poljak, profesor Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Splitu i dobitnik dviju državnih nagrada za znanost, prof. dr. sc. Ana Marušić, dr. med., redovita profesorica Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, međunarodno prepoznata znanstvenica i voditeljica projekata u okviru programa Obzor Europa, te dr. sc. Danica Ramljak, viša savjetnica Svjetske banke za znanost i obrazovanje i bivša ravnateljica Instituta 'Ruđer Bošković'.

Glavne poruke panelista i prijedlozi za unapređenje trenutačnog stanja sustava visokog obrazovanja i znanosti mogu se sažeti u nekoliko ključnih rečenica.

Prof. dr. sc. Ana Marušić osvrnula se na globalne izazove s kojima se suočava akademska zajednica, a koji sve snažnije utječu i na hrvatski znanstveni prostor. Posebno je upozorila na pojavu tzv. paper mills i crnog tržišta znanstvenih radova, koji ozbiljno ugrožavaju integritet akademske zajednice jer omogućuju objavu lažnih ili manipuliranih istraživanja koja se predstavljaju kao legitimna znanost. Takve prakse narušavaju povjerenje u znanstvene publikacije, potiču nepoštenu akademsku konkurenciju i dugoročno potkopavaju kvalitetu visokog obrazovanja.

Govoreći o problemu tzv. predatorskih časopisa, istaknula je da je riječ o publikacijama koje objavljuju radove uz snižene standarde recenzijskog i uredničkog postupka. Iako su neke zemlje uvele popise časopisa u kojima se ne preporučuje objavljivanje, naglasila je da takav pristup možda nije optimalno rješenje za Hrvatsku kao malu znanstvenu zajednicu koja pripada tzv. znanstvenoj periferiji i nema jednake mogućnosti objavljivanja kao razvijenije znanstvene sredine. S druge strane, istaknula je važnost poticanja znanstvenika – po potrebi i strožim pravilima – da ne objavljuju isključivo u časopisima istog izdavača, već u kvalitetnim i provjerenim časopisima iz svojega znanstvenog područja.

Dr. sc. Danica Ramljak naglasila je da je Hrvatska u posljednjih dvadeset godina ostvarila određeni napredak, no da sustav znanosti i visokog obrazovanja i dalje ima ozbiljne strukturne probleme. Posebno je istaknula činjenicu da Hrvatska ima oko 90 visokoobrazovnih institucija, što je, s obzirom na veličinu zemlje i broj stanovnika od oko 3,8 milijuna, izrazito velik broj. Upozorila je i na demografske projekcije prema kojima se do 2060. godine očekuje pad broja stanovnika na oko 3,1 milijun.

Uspoređujući Hrvatsku s Finskom, zemljom slične veličine u kojoj je visoko obrazovanje na visokoj razini, istaknula je da Hrvatska ima više nego dvostruko veći broj institucija, dok ih Finska ima 38. Naglasila je da se u hrvatskom sustavu nedovoljno ulaže, da postoji velik broj studijskih programa koje nitko ne upisuje te da hrvatska sveučilišta trenutačno nisu dovoljno atraktivna inozemnim studentima. Prema njezinim riječima, takav sustav zahtijeva ozbiljno restrukturiranje, veće rezove, snažniju internacionalizaciju te kontinuiranu suradnju akademske zajednice i resornog ministarstva u procesu reformi. Posebno je istaknula važnost povratka izvrsnih hrvatskih znanstvenika iz inozemstva te modernizacije obrazovnih programa u skladu s potrebama tržišta rada.

Prof. dr. sc. Dragan Poljak, osvrćući se na svoja međunarodna iskustva, istaknuo je da u hrvatskoj znanosti postoje talenti i solidni resursi, ali da često izostaje učinkovita organizacija i sustav koji bi te potencijale znao motivirati, usmjeriti i integrirati u cjelinu koja stvara dodanu vrijednost. Naglasio je potrebu snažnije povezanosti akademskih institucija s lokalnom zajednicom, kao i s javnim i privatnim sektorom.

Govoreći o uvjetima za napredovanje u akademskim zvanjima, istaknuo je da nije dovoljno propisivati minimalne formalne uvjete za viša zvanja, već je nužno suštinski vrednovati kontinuitet znanstvenog rada. To uključuje rad na kompetitivnim projektima, objavljivanje u vrhunskim znanstvenim časopisima, sudjelovanje u radu međunarodnih organizacija, mentoriranje doktoranada, organiziranje znanstvenih skupova, popularizaciju znanosti, međunarodno umrežavanje, suradnju s gospodarstvom te kontinuirano unaprjeđenje nastavnog procesa. Posebno je istaknuo važnost internacionalizacije studija i dovođenja inozemnih istraživača na hrvatske akademske institucije.

Dekan prof. dr. sc. Bruno Ćorić iznio je opažanje da kvaliteta u hrvatskoj znanosti nedvojbeno postoji, ali da ona nije rezultat sustava, već prije svega djelovanja pojedinaca – 'solo igrača' – koji zahvaljujući vlastitom entuzijazmu i motivaciji ostvaruju izvrsne rezultate, nerijetko unatoč postojećim institucionalnim ograničenjima.

Naglasio je da je za učinkovitu reformu sustava znanosti i visokog obrazovanja nužno razumjeti fundamentalne probleme koji otežavaju njegovo funkcioniranje svugdje u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj. Kao jedan od ključnih problema izdvojio je nemogućnost učinkovite kontrole kvalitete rada i rezultata visokoškolskih institucija, što proizlazi iz poznatog ekonomskog problema asimetričnih informacija. Država, kako je istaknuo, nema dovoljno informacija za egzaktno vrednovanje i kontrolu kvalitete institucija i nastavnika, dok studenti nemaju dovoljno informacija da bi mogli selektirati visokoškolske ustanove na temelju njihove stvarne kvalitete.

U uvjetima nemoguće egzaktne kontrole kvalitete rezultata, istaknuo je, učinkovitost sustava se prvenstveno povećava kroz uspostavu organizacije koji teži usklađivanju ciljeva svih dionika. U sustavu znanosti i visokog obrazovanja to podrazumijeva: poticanje i izlaganje visokoškolskih institucija konkurenciji; davanje stvarne autonomije institucijama u donošenju ključnih odluka kako bi mogle povećati svoju konkurentnost; te povećanje transparentnosti rada i ostvarenih rezultata.

U raspravu su se uključili i sudionici iz publike, koji su iznijeli niz zanimljivih sugestija i dodatno obogatili diskusiju. Skup je jasno ukazao na važnost daljnjeg jačanja suradnje između akademskih institucija, resornog ministarstva i zainteresirane javnosti, s ciljem postizanja konkretnih i značajnih iskoraka u unapređenju sustava znanosti i obrazovanja u Hrvatskoj.

Pokretanjem serijala EFST Talks, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Splitu otvorio je važan i potreban dijalog o strateški relevantnim temama za razvoj kvalitetnog, konkurentnog i održivog hrvatskog gospodarstva.