Kako kod kuće ispržiti najmekše, najprozračnije i najukusnije krafne koje nestaju dok su još tople?

Poklade bez krafni? Nezamislivo. Taj miris svježe prženog tijesta, zlatna korica i mekana unutrašnjost koja se topi u ustima nešto su čemu se veselimo cijele godine. I dok se mnogi zaklinju u 'bakin recept', istina je da savršene krafne ne ovise samo o receptu, nego o nekoliko malih, ali presudnih trikova. Dobra vijest: svi su izvedivi i u kućnoj kuhinji.

Tijesto koje traži strpljenje (i malo ljubavi)

Najmekše krafne počinju s mekanim, gotovo ljepljivim tijestom. Ako je tijesto pretvrdo, krafne će biti guste i suhe. Nemojte se bojati mekše strukture – upravo ona jamči prozračnost. Ključ je u dobrom miješenju: tijesto treba postati glatko i elastično, toliko da se odvaja od stjenki posude, ali i dalje ostaje podatno pod prstima.

Jednako je važno i vrijeme dizanja. Krafne ne vole žurbu. Prvo dizanje treba trajati dok se tijesto barem udvostruči, a drugo – nakon oblikovanja – dok krafne ne postanu lagane poput jastuka. Ako prostorija nije dovoljno topla, dajte im malo više vremena. One će vam to vratiti teksturom.

Masnoća, ali pametno

Maslac daje okus, ulje daje mekoću – zato su najbolji recepti oni koji kombiniraju oboje. Maslac neka bude sobne temperature, a jaja također, jer hladni sastojci mogu 'ubiti' kvasac i usporiti dizanje.

Mala tajna profesionalaca? Žlica-dvije ruma ili rakije u tijestu. Ne zbog okusa, nego zato što sprječava upijanje previše ulja tijekom prženja.

Prženje: trenutak istine

Idealna temperatura ulja je između 165 i 170 °C. Prehladno ulje rezultira masnim krafnama, a prevruće tamnom koricom i sirovom sredinom. Ako nemate termometar, ubacite malu kuglicu tijesta – treba zaplivati i lagano zapucketati.

Krafne se prže u dubokom ulju, uvijek s gornjom stranom okrenutom prema dolje, barem prvu polovicu vremena. Poklopac na loncu tijekom prvog okretanja pomaže stvaranju poznatog svijetlog prstena – znaka savršeno ispržene krafne.

Punjenje koje čini razliku

Iako je klasik marelica bezvremenski, domaće krafne vole i malo kreativnosti. Vanilija s pravim mahunama, čokoladna krema s prstohvatom soli, pistacija ili lagana krema od limuna – sve su to punjenja koja podižu krafnu na novu razinu. Važno je da punjenje bude sobne temperature kako ne bi raskvasilo tijesto.

Šećer ide na kraju

Krafne se posipaju šećerom u prahu tek kad se malo ohlade. Ako je šećer prebrzo, otopit će se i nestati; ako je prekasno, propustit ćete onaj savršeni, snježni efekt.

Na kraju, možda najvažniji savjet: krafne su stvorene za dijeljenje. Najbolje su dok su još mlake, uz šalicu kave, smijeh u kuhinji i ruke posute šećerom. Jer poklade nisu samo slastica – one su mali ritual uživanja.